Kako razmišljati (ne što misliti)

Piše: Robert Carter
preveo Mladen Čirjak

CMI-u (Creation Ministries International) proveli smo mnoge sate pišući i govoreći o znanstvenim i teološkim pitanjima. Ponovili smo opet i opet da nije potrebno ‘isključiti mozak’ kad idete u crkvu te da postoji bogat intelektualni temelj za biblijsko stvaranje. Odbacili smo teorije zavjere, i poticali druge da učine to isto.

Ipak, čini se da se svijet nalazi na raskrižju. Nakon Wikileaksa, Snowdena, Snopesa, ‘fact checking-a’, YouTubea, itd., mnogi su postali skeptični prema osnovnim znanstvenim činjenicama. Ovo se pogoršava sada otkrivenim lažima određenih zagovornika klimatskih promjena (npr. poznati graf ‘hokejske palice’). To rezultira dramatičnim gubitkom povjerenja u većinu autoriteta, bilo da se radi o autoritetu u sekularnim, znanstvenim, vjerskim ili medijskim sferama.

Stoga smo odjednom okruženi ljudima koji postavljaju velika pitanja o stvarima koje se lako mogu dokazati kao istinite ili neistinite. “Je li Sjedinjene Američke Države poslale više astronauta na Mjesec?” “Jesmo li apsolutni centar svemira?” ili “Je li Zemlja zaista okrugla?”

Ova vrsta pitanja se razlikuje od pitanja poput “Da li su ljudi evoluirali od pretka sličnog majmunu?” ili “Je li Zemlja stara milijarde godina?” Zapravo, kako bilo tko tko nas prati zna, većinu pitanja možemo podijeliti u dvije kategorije: operativna vs. povijesna znanost. Ovdje možete pročitati o tome kako je suvremena operativna znanost začeta od strane kršćanskih kreacionista pa nam nije potrebno ponavljati detalje. Vidite, u području operativne znanosti postoji mjesto gdje se stvari mogu znati. Jednom kada pretpostavite da ne sanjarite i da svijet nije iluzija (ne smijte se, ovo je temeljno uvjerenje nekoliko važnih svjetskih religija, npr. budizma), možete zbrojiti dva i dva, te izvući čvrste zaključke u različitim područjima znanosti.

Postoji mnogo različitih načina razmišljanja o ovim stvarima, ali evo jedne vrlo snažne metode. Ovaj Vennov dijagram ilustrira dvije suprotstavljene teorije, predstavljene plavim i crvenim krugovima.

Za razliku od onoga kako većina ljudi razmišlja, konkurentske teorije često nisu međusobno isključive. Zapravo, često predviđaju mnogo istih stvari (predstavljene područjem preklapanja, zona II, u ljubičastoj boji). Na primjer, i stvaranje i evolucija mogu se nositi s ‘promjenom tijekom vremena’ i ‘prirodnim odabirom’, pa se ni jedno od toga ne može koristiti kao “dokaz” evolucije. Obe ove ideje komotno stanu u zonu II. Dakle, evolucija se ne može jednostavno definirati kao “promjena tijekom vremena”. Zapravo, to je jedna od najlišijih mogućih definicija. Svaka definicija evolucije mora uključivati i vjerovanje u zajedničko porijeklo, što definitivno nije u području preklapanja!

Sve što spada u zonu II je “nediskriminirajuća informacija” ili informacija koja se ne može koristiti za razlikovanje između dvije teorije. Evolucionisti već više od stoljeća zamagljuju granice između zona. Jedan način na koji to rade je predstavljajući stvari koje kreacionisti općenito prihvaćaju kao ‘dokaze’ i potom pogrešno zaključuju da evolucija mora biti istinita. Često čujemo da promjena vrsta tijekom vremena dokazuje evoluciju, no iako je promjena nužna za evoluciju, oni ne mogu pokazati da je ta promjena dovoljna da objasni zajedničko porijeklo (tj. promjene koje vidimo gotovo uvijek idu nizbrdo). Mnogi njihovi pokušaji stvaranja “argumenta zone III” pali su u zaborav (npr. navodni fosili pračovjeka, vidi poveznicu iznad). Također pokušavaju skrenuti razgovor s određenih argumenata zone III koji se najjače suprotstavljaju njihovoj teoriji. Na primjer, od nedavno se tvrdi da kemijska evolucija zapravo nije dio evolucijske teorije jer evolucija se, navodno, bavi samo živim stvarima. To je, naravno, besmisleno jer je porijeklo života uvijek bilo dio teorije evolucije. Oni znaju da je to njihova Ahilova peta.

Većina ljudi provodi vrijeme raspravljajući o stvarima koje se uklapaju u područje preklapanja. Vrlo često to rezultira natezanjem oko osnovnih činjenica, i razgovor jednostavno ide u krug. Ako stvarno želite dokučiti srž nečega, morate se usredotočiti na vanjske regije, zone I i III. To su pitanja na kojima sve stoji ili pada.

Na primjer, ako bi Zemlja bila ravna i rotirala oko Sjevernog pola, lako bismo objasnili zašto se zvijezde oko Sjeverne zvijezde vrte u smjeru suprotnom od kazaljke na satu. No, ovo se također može objasniti sferičnom Zemljom, pa je ovo argument “zone II”. Međutim, teorija ravne Zemlje ne može objasniti zašto se zvijezde oko južnog pola, za promatrače na južnoj hemisferi, vrte u smjeru kazaljke na satu. To jednostavno nije moguće osim ako je Zemlja doista rotirajuća sfera. Zapravo, ne postoji “zona I” za zagovaratelje ravne Zemlje. Drugim riječima, nema opservacijskog ili fizičkog dokaza u toj teoriji koji se ne može lako objasniti time da je Zemlja sferna. Štoviše, postoji mnogo toga što ne mogu objasniti. Još gore, neki od njihovih ‘dokaza’ su nedvojbeno netočni. Oprez!

Vidite, možete nagomilati stotine činjenica koje podupiru vašu omiljenu teoriju, ali to je ne čini istinitom, jer morate razlikovati ‘činjenicae’ i razvrstati ih u kategorije. Kako je navodno izjavio Einstein: “Nikakva gomila eksperimentiranja nikada ne može dokazati da sam u pravu; jedan eksperiment može mi dokazati da sam u krivu.” Ovo je način na koji znanost funkcionira. Ako niste spremni postavljati pitanja koja bi stvarno mogla opovrgnuti vašu teoriju, riskirate da upadnete u logičke, znanstvene i doktrinarne slijepe ulice.

Postavljanje pravih pitanja potaknulo je znanstvenike i teologe koji rade za CMI širom svijeta da odbace stvari poput vjerovanja u to da sve vrste imaju zajedničkog pretka, spontano podrijetlo života i duboko vrijeme. Ako se pitate zašto ne testiramo ‘kreacionizam’, propuštate shvatiti da smo većina nas nekad bili evolucionisti i apsolutno smo testirali obje teorije. Ipak, odbijanjem evolucije i dubokog vremena nismo odbacili eksperimentalnu znanost niti logičko zaključivanje.

Zapravo, volimo znanost. Volimo razmišljanje. Volimo istraživati i diviti se svijetu kojeg je načinio naš Stvoritelj. I, budući da je naš Bog, Bog logike i reda, nije teško zaključiti da bi Najviši Zakonodavac stvorio svemir koji djeluje prema logici i zakonima. To je razlog zbog kojeg možemo prihvatiti znanost i Bibliju istodobno i bez proturječnosti. I zato odbacujemo stvari poput teorija zavjere, alternativne znanosti i evolucijske teorije s dubokim vremenom.